Zašto voditi dijete na ultrazvučni pregled kukova?
Prvi susret djeteta s ortopedom uglavnom je u vrijeme kada se čini ultrazvuk (UZV) kukova. UZV kukova i klinički pregled dojenčeta (dijete staro od 4 tjedna do godinu dana) prvenstveno služe kako bi se na vrijeme otkrile i liječile najučestalije bolesti koštanomišićnog sustava dojenčadi:
- prirođena displazija kukova
- tortikolis
- deformiteti stopala
Iako se velika većina djece rodi zdrava i bez koštanomišićnih smetnji, pravovremeni odlazak na UZV kukova i pregled dječjeg ortopeda je poželjan jer se sve poteškoće mogu brže, uspješnije i jednostavnije izliječiti ako se krene s terapijom čim prije.
Kada odvesti dijete na UZV kukova?
Kod djece rođene na termin (od 39. tjedna trudnoće pa nadalje), najbolje je učiniti UZV kukova s 5–8 tjedana starosti.
Preporuča se ranije napraviti UZV kukova kod djece:
- kojima u obitelji postoji podatak da se netko liječio Pavlikovim remenčićima kao dojenče ili da je kao mladi šepao
- rođene iz stava na zadak u maternici (neovisno je li porod prošao vaginalnim putem ili carskim rezom)
- s manjkom plodne vode za vrijeme trudnoće (oligohidroamnion)
Pozitivna obiteljska anamneza, stav na zadak u maternici i oligohidroamnion predstavljaju rizične faktore za pojavu prirođene displazije kukova.
Prirođena displazija kukova je genska bolest koja se ne dogodi samim činom poroda već je prisutna kod ploda i u maternici. Stoga se izjava „Iščašili su mu kukove kod poroda jer je bio na zadak" ne smatra točnom.
Kako se radi UZV kukova?
U Hrvatskoj je prihvaćena metoda UZV kukova po Grafu – dojenče se postavlja u bočni položaj, a UZV sonda se prisloni bočno na gornji dio promatranog kuka.
Treba reći da je UZV kukova subjektivna slikovna metoda te da za tehnički ispravan nalaz i njegovu interpretaciju treba znanja i vještina koje se stječu kroz rad u ambulanti.
Što se može otkriti UZV-om kukova?
UZV kukova dojenčadi je zlatni standard u otkrivanju bolesti prirođene displazije kukova. Biti displastičan znači biti nepravilno razvijen. U slučaju prirođene displazije kukova to znači da je čašica kuka na zdjelici preplitka te glava bedrene kosti ne sjeda ispravno na svoje mjesto – pa se zglob kuka ne razvija kako treba.
UZV-om kukova dojenčadi želimo vidjeti je li kuk ispravno razvijen ili je preplitak. Ukoliko se utvrdi postojanje displazije kukova, potrebno je što žurnije započeti s liječenjem. Displazija ne mora biti prisutna na oba kuka – uglavnom je na lijevom i kod ženske djece.
Što ako se utvrdi prirođena displazija kukova?
Kako prirođena displazija kukova ima različite kliničke manifestacije – stupnjeve, liječenje treba prilagoditi težini displazije i dobi djeteta.
Otkrivena na vrijeme, displazija se uglavnom liječi konzervativno Pavlikovim remenčićima, a ako je dijete mlađe i nezrelije može se pokušati i abdukcijskim gaćicama. Ukoliko uz displaziju postoji iščašenje kukova, ponekad treba primijeniti Hilgenreinerov aparat ili gipsanje.
Sve ove metode imaju isti cilj – da se glava bedrene kosti postavi nad displastičnom čašicom i da u toj poziciji mehaničkim pritiskom glava produbi čašicu. Ovo je moguće dok su djeca mlada, a čašica kuka hrskavična i može ju se plastično preoblikovati.
Nažalost, ponekad se prirođena displazija kuka ne otkrije na vrijeme i mogućnost plastičnog preoblikovanja je mala – pa je potrebno odmah pristupiti operacijskim liječenjima.
Zašto je pravovremena dijagnoza toliko važna?
Svrha svih liječenja prirođene displazije kukova je uspostava što pravilnijeg odnosa u zglobu kuka i kasnije optimalna funkcija zgloba – bezbolan i puni opseg pokreta.
Neliječena displazija kukova vodi do nepravilnog trošenja hrskavice zgloba kuka, pojave bolnosti, šepanja i razvoja sekundarnog osteoartritisa – što u konačnici treba liječiti ugradnjom proteze (umjetnog zgloba kuka).